Čarolija novih početaka

[fusion_builder_container hundred_percent=”no” equal_height_columns=”no” menu_anchor=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” background_color=”” background_image=”” background_position=”center center” background_repeat=”no-repeat” fade=”no” background_parallax=”none” parallax_speed=”0.3″ video_mp4=”” video_webm=”” video_ogv=”” video_url=”” video_aspect_ratio=”16:9″ video_loop=”yes” video_mute=”yes” overlay_color=”” video_preview_image=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” padding_top=”” padding_bottom=”” padding_left=”” padding_right=””][fusion_builder_row][fusion_builder_column type=”1_1″ layout=”1_1″ background_position=”left top” background_color=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” border_position=”all” spacing=”yes” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” padding_top=”” padding_right=”” padding_bottom=”” padding_left=”” margin_top=”0px” margin_bottom=”0px” class=”” id=”” animation_type=”” animation_speed=”0.3″ animation_direction=”left” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” center_content=”no” last=”no” min_height=”” hover_type=”none” link=””][fusion_imageframe image_id=”361″ style_type=”none” stylecolor=”” hover_type=”none” bordersize=”” bordercolor=”” borderradius=”” align=”center” lightbox=”no” gallery_id=”” lightbox_image=”” alt=”” link=”” linktarget=”_self” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” animation_type=”” animation_direction=”left” animation_speed=”0.3″ animation_offset=””]https://potpisujenb.com/wp-content/uploads/2018/05/1_Čarolija-novih-početaka.png[/fusion_imageframe][/fusion_builder_column][fusion_builder_column type=”1_1″ layout=”1_1″ spacing=”” center_content=”no” link=”” target=”_self” min_height=”” hide_on_mobile=”small-visibility,medium-visibility,large-visibility” class=”” id=”” background_color=”” background_image=”” background_position=”left top” undefined=”” background_repeat=”no-repeat” hover_type=”none” border_size=”0″ border_color=”” border_style=”solid” border_position=”all” padding_top=”” padding_right=”” padding_bottom=”” padding_left=”” margin_top=”50px” margin_bottom=”0″ animation_type=”” animation_direction=”left” animation_speed=”0.3″ animation_offset=”” last=”no”][fusion_text]

Novi počeci neizbježno u sebi kriju svojevrsnu magičnost. Odvažimo li se opisati njihov okus bila bi to – gorka slatkoća. Uostalom, kada se nađete suočeni s neodgodivim otpuštanjem, a potom i neizbježnim obvezivanjem novome, ganjati snove o drugačijem okusu novoga početka bilo bi naivno.

Nerealno je u tome ‘restartu’ očekivati prisilnu odvojenost tijela i duše od zavisnosti o onome drugome. Osobno težim tome da ne hranim tu iluziju novih početaka. Ili bolje reći, trudim se ne hraniti ju. Svjesna sam i da granice moje slobode, ma o koliko se god novih početaka radilo, završavaju ondje gdje počinje sloboda drugoga. I to je u redu. Tako mora biti. Tako neka bude.

Među milijunima drugih očekivati da će naša duša, nerijetko potaknuta razočaranjem, egzistirati u apsolutnoj neovisnosti o drugima, čista je znanstvena fantastika. Pa kada već moramo imati ruku u ruci, srce uz srce, dušu tik do duše – činimo to čistoga obraza i bez fige u džepu. Na tome novome putu nastavimo njegovati ljubav, toleranciju i poštovanje. A kada se umorimo posegnimo svaki za svojim suputnikom. Kroz topao osmijeh, čvrst zagrljaj, ispisane riječi… Sasvim svejedno. Povucimo se svatko u svoj kutak i u miru nahranimo izgladnjeli duh.

Zapravo je tako jednostavno – voljeti se i razumjeti.

A pitate li se zašto unatoč toj jednostavnosti nekako češće biramo ne voljeti se i optuživati, za odgovorom posegnite sebi pod kožu. Naiđete li, igrom slučaja, na nesigurnost i manjak samopoštovanja čestitam vam na pronađenom odgovoru.

Kontinuiranim promjenama eksterijera nećemo postići ništa. Naravno, često nas sam život baci u ralje novih početaka, a te bi ralje itekako trebali dočekati spremni. Upravo je stoga interijer i filtriranje njegova sadržaja ono čime bi se svatko od nas, s vremena na vrijeme, unatoč sveopćoj prezaposlenosti, trebao pozabaviti. Češće nego forsiranjem novih početaka.

Goli zidovi, nove, raskošne kuće ne čine to mjesto automatski našim domom, zar ne? Pa zašto onda mislimo da će svježi, novi, odnosi automatski učiniti naš svijet boljim?

Neće. Nisu ni drugi koji su prošetali kroz naš život pa izašli kroz kakva vratašca izgubljene vječnosti isključivi krivci njihove prolaznosti pod našim intimnim krovovima. Dok sjećanjima u danima sjete mašemo tim prošlim licima, budimo pravedni spram svojega odraza u ogledalu i blagi spram svoje budućnosti pa priznajmo da su nezadovoljstva onoga koji je odšetao nerijetko bivali tek odrazi naših vlastitih nezadovoljstava. Naučimo se tome za dalje.

U odsustvu onih koji su svedeni pod naše bivše priznajmo da krivica, iako naginje više jednoj od strana,  odnosno nije posve u vagi, egzistira kao svojevrsna jednakost. Jer da nam se spašavalo, spašavali bi. I ne. Ne stoje ove riječi ovdje kao čista opomena kakvoj bivšoj ljubavnoj vezi. Naprosto su svi odnosi vezani točkom nastajanja i točkom nestajanja. Kraj samo jednog odnosa generira naš novi početak u određenom segmentu života. A kada smo već potpisali kraj, ispišimo si kakav račun s napomenom za izgradnju budućih odnosa.

Na kraju, negdje treba pristati. Za neki se vez svim sredstvima boriti. Netko mora biti naš početak bez kraja. Bez kraja čak i za našeg konačnog nestajanja. Nekom moramo biti beskrajni i netko nama mora biti naš beskraj. Netko kao ljubav našega života. Netko kao njegov najveći prijatelj. Netko kao najbliži obiteljski krug. Netko pod kožom. Netko za zauvijek.

[/fusion_text][/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]